Volonterski dnevnici #22

Prošli put kad sam pisao ovaj dnevnik, mislio sam da će jul biti potpuno oslobođen epidemioloških stega. Međutim, svi smo se grdno zafrknuli. Izvesno je da ćemo još dugo morati da brinemo, o virusu korone. Ali i o drugim parazitima…

Brige su slične kao nekad pre 3 meseca. Pre nisam znao šta ću od sebe jer ne idem nikud, sad ne idem nikud jer ne znam šta ću od sebe. Interesantno je razmišljati o gomili turističkih mesta u zemlji. Ali mi se čini da će i toga teško biti. Možda ipak upoznam Južnobački okrug, u najboljem slučaju.

U međuvremenu, dok čekam razjašnjenje situacije da bih znao da planiram, razmišljam opet kako da se zabavim, a da ne idem nikuda. Odlično rešenje upravo mi stiže, dok ovo pišem. Upravo nam je kurirom stigao bazen. Makar to je izvesno, da ću se kupati i sunčati. Pre mesec dana stigao mi je i komplet za vez. I to sam počeo. Zanimljivo je. Zanimam se i sa životinjama, tj. jednom posebnom – sa svojim kućnim ljubimcem. Nije pas (hehe) vrstu ne bih otkrivao zbog strahovitosti.

I tako, dok odmaram i ništa ne radim i nikud ne idem, opet mi se (kao u izolaciji) javljaju razne ideje o poslovima po kući. Kućni poslovi… Na šta me sve neće naterati…

 

Za tebe je svoj dnevnik otvorio: Velibor Maksimov, volonter Tima za javne akcije

Ostavi komentar: