Uvek sam i više nego srećan da pričam o Mobilnom omladinskom klubu. Sve dok me neko ne zaustavi, pričaću sa zadovoljstvom, naširoko i nadugo. Ova priča zaslužuje da bude ispričana. Volim da spomenem: šta i kako smo organizovali, kroz šta smo sve prošli, koje smo ljude upoznali, dobra dela koja smo učinili… I sve to, dragi i drage, a tek smo na pola puta…
Mogućnosti su mnoge, ali verujte mi, zasigurno, ovaj tim apsolutno opravdava jedinstvenost, slogu, upornost i svaku reč hvale koja bude spomenuta. Kako god da se okrene, pročitajte, pa sami zaključite da li je istina da je ovaj tim ispunjen jednim izvanrednim ljudima, prijateljstvom i ljubavi prema omladinskom radu.
Mobilni omladinski klub. Znam, ime je nezgrapno dugačko, mi ga zovemo samo MOK. „Jel se mi možda poznajemo od negde? Kao da se savršeno razumemo.“, volim da upitam nove članove i članice tima. Stvarno je tako, načini rada ostvarivanja ciljeva i koordinacija ljudi i njihovih odgovornosti, vrlo je razvijena i fenomenalna. Ambiciozno okruženje koje nas prati gde god da pođemo i slobodno obitava, odličan je dodatak sveobuhvatnoj slici. Dozvolite da vam ispričam jednu predivnu priču. O MOK-u. Timu raspoloženih i lepo nastrojenih mladih ljudi, neznanih ambicija i ciljeva. Kao i ogromne želje da pomognu u ideji stvaranja boljih uslova za mlade i njihovog osvešćivanja o ravnopravnosti i solidarnosti u međuljudskim odnosima. Dakle, ljudi, ovo je priča.
Njegov nastanak, sa zadatkom promovisanja interkulturalnosti i zdravih stilova života između Roma i izbeglica. U njegovim počecima, Šid, Subotica i Kikinda, bila su mesta gde su se okupljali i pričali sa mladima, osnaživali ih za pojedina životna pitanja i hrabrili ih da se aktivnije uključe u zajednicu. U to vreme, migranti su bili na nišanu raznih diskriminativnih grupa koje su stvarale grozne predrasude o njima i uništavali njihova osnovna ljudska prava. MOK, radio je sa delom stanovništva smanjenih mogućnosti i prilika, i ideja se i više nego svidela koordinatorima ovdašnjih projekata. Mobilni omladinski klub zaživeo je svoj život, nastavio svoj put i stigao do današnjice. Gde se zadržao u Novom Sadu i njegovim prigradskim mestima. Ispunjen novom generacijom, izvanrednih ljudi.
Ako pričamo o današnjici, mobilni omladinski klub (MOK) predstavlja projekat izmeštene aktivnosti omladinskog rada, namenjene deci i mladima (15 – 30 godina), koji potencijalno ili zasigurno jesu socijalno isključeni i pripadaju manjinskim grupama, kao što su: povratnici iz zapadne Evrope (Romi, Albanci, Aškalije) i izbeglice – prvenstveno na teritorijama Klise, Adica i Šangaja.
Cilj je da osnaži mlade i njihove kompetencije, radi lakšeg priključivanja normativnim tokovima života. Promovišući ravnopravnost i solidarnost, dok mahom delujući tamo gde formalne institucije ne mogu da dosegnu.
To, ustvari, izgleda ovako. Članovi i članice tima u privatnoj prepisci dogovore se oko datuma izlaženja na teren. Super! Zatim, sastajemo se u CZOR kancelarijama neposredno pored Limanskog parka, gde diskusija i planiranje započinje. Dosta stvari na koje treba obratiti pažnju, ciljna grupa, vrste radionica, sadržaj, radioničarski materijal, prevoz. To su samo neke od tema o kojima se vodi razgovor na redovnim timskim sastancima. Uz prisustvo omladinskih radnika/ca otvaramo flipchart i krećemo da zapisujemo naše raznorazne ambiciozne ideje. Tokovi izlaska na teren i dalje instrukcije u slučaju da nas kiša iznenadi, zapisane budu u beleškama, i plan naposletku sastavljen. Krećemo na teren u rano poslepodne.
Klisa/Adice/Šangaj, odabir je težak, ali zamislimo da se nalazimo na jednom od tri terena. Šetamo puteljkom između kuća, deca i mladi nas pronalaze i u istom mahu razaznaju po prepoznatljivim plavim majicama na kojima je istaknut smišljeni sleng – „MOK stiže u blok!“. Uz dečiju igru, prate nas u stopu, desetine mladih i dece zna da se zadesi s nama a da čak nismo ni stigli na ciljano mesto (livadu, teren, igralište). Gde ostavljamo osveženje, materijal i počinjemo sa radionicama. Deca znaju biti nestašna, ali ne dajte vas uplašiti i zastrašiti, to je samo običan dečiji nestašluk 😉 Ništa što se ne može rešiti uzvikom – Ko želi da igra fudbal? – ili – Ko je za crtanje bojicama? Nasmejana lica i dobra energija. Kažem vam, najbolji lek za tmurnost.
Kada dođe kraj planiranih aktivnosti, okupljamo se u krug i jedni drugima pričamo utiske od proteklog dana. Pitamo mlade kada žele da sledeći put dođemo, i polako krećemo natrag gradu.
Mladi iz Novog Sada i okoline, iz pojedinih konkursa, saznaju za MOK tim i započinju svoj volonterski aranžman. Obuka za volontere i volonterke Mobilnog omladinskog kluba u Sremskim Karlovcima, trajala je četiri dana. Prilično uspešno se odvijala. Volonteri/ke su izrazili ogromno zadovoljstvo pri odabranim temama, smeštaju, pristupu trenera… ali takođe su se pronašli i u neformalnim druženjima. Gde su se upoznavali igrajući društvene igre, Sony Playstation i neizmerno hvalili trenere. Svi od trenera, uključujući i mene, nadali smo se lepim povratnim informacijama i podršci, što smo maksimalno i dobili.
Poslušajte šta neki od volontera Mobilnog omladinskog kluba, imaju da kažu “u svoju odbranu“.
Nada Vuković – volonterka MOK-a u timu „Klisa“
Kako ti se svidela obuka za volontere/ke Mobilnog omladinskog kluba?
„Izuzetno dobro koncipira i osmišljena,“, rekla je Nada, „pravi ljudi su je vodili i smatram da mi je bila izuzetno korisna za rad na terenu, što se zaista vrlo dobro pokazuje po našim rezultatima.“
Šta misliš o terenu?
„Vrlo smo se dobro povezali sa decom“, kaže. „Stalno pitaju kada ćemo doći sledeći put. Mi u timu se veoma trudimo da uvek osmišljavamo raznovrsne aktivnosti, i da deca prvenstveno, imaju velike koristi od toga što je najbitnije od svega.“
„Mi smo ekipa ljudi koja je izuzetno različita, ali koja tako dobro funkcioniše kao jedna celina. Kohezija u timu je vrlo jaka, što se pokazuje kao krucijalno za rad na terenu, što je i veoma uočljivo. Dopali su mi se ljudi s kojima sarađujem, prilike koje dobijam za lični napredak kao i prostor da se sve to ostvari. Zaista uživam u volontiranju.“
Dejan Muratović – volonter MOK-a u timu „Adice“
Šta ti se najviše svidelo do sada?
Dejan kaže da je ono što mu se, do sada, najviše svidelo u volontiranju, to što volonteri imaju prostora da se slobodno izražavaju u druženjima sa decom i mladima romske populacije. Činjenica da ih osvešćuju o važnim znanjima o štetnosti alkohola i o razbijanju muško/ženskih stereotipa i predrasuda.
Kako se slažeš sa ostalim volonterima?
„Super!“, istakao je Dejan, uz mnogo entuzijazma. „Svi su divni. I mnogo novih stvari mogu da naučim, i naučio sam, od svih tih ljudi. Sve ih cenim i volim!“
Rekao nam je, jedina stvar koju bi promenio, voleo bi da još mnogo ljudi uvidi koliko je zapravo divno volontirati i šta se sve može naučiti kroz volontiranje.
Andrijana Tomanić i Srđan Mihajlović – volonter i volonterka MOK-a u timu „Šangaj“
Andrijana i Srđan, volonteri na novom terenu MOK-a. Imali su par reči da nam kažu o svom iskustvu.
„U početku je bilo vrlo teško ispitati teritoriju Šangaja, pošto u prošlosti nismo bili upoznati sa tom oblasti, pa se malo odužio proces prikupljanja informacija. Ali sada uživam u tome, i drago mi je što volontiram“, rekla nam je Andrijana.
„Od samog početka zadovoljan sam“, rekao je Srđan, „to je novi teren, Šangaj, veći izazov. Uvek volim veće izazove. Obožavam to što radim sa tako mladim ljudima jer pre Mobilnom omladinskog kluba, uopšte nisam imao prilike za to. A tek mi se posebno sviđa što mi sami kreiramo sadržaj za mlade, samim tim veća je ozbiljnost i odgovornost. “
Srđan smatra da je deo jednog tima koji se lako dogovara oko svega, prevazilazi prepreke i super funkcioniše.
Andrijana je upoznala predivne ljude u Mobilnom omladinskom klubu, Nikolinu (Ninu) i Srđana (Srkija), sa kojom je stekla pravo prijateljstvo. Vrlo brzo ih je upoznala, zahvaljujući radionicama i načinima na koji su sprovedene, zbližili su se i vrlo joj je drago što su postali deo njenog života. Druže se privatno i ostaju u svakodnevnom kontaktu.
„Svakog dana mi pomažu da napredujem“, istakla je, „a to je bilo nešto i čemu sam se nadala kada sam se prijavljivala za volontiranje. Radu na sebi, i na odnosima sa drugim ljudima. Najlepše uspomene su mi trening u Karlovicma, kao i svako druženje posle toga, sa divnim ljudima koje sam upoznala.“
Ilijana Ilić – volonterka MOK-a u timu „Šangaj“
Ilijana, kao deo tima u Šangaju, ima samo lepe reči da kaže o terenu. Prezadovoljna je!
„Deca i mladi su veoma saradljivi“, tvrdi Ilijana, „prostor je veoma koristan i odgovarajuć za aktivnosti. Imamo teren za sportske aktivnosti, i salu u Mesnoj zajednici Šangaj, koja nam odgovara kada organizujemo kreativne radionice.“
Kako se slažeš sa ostalim volonterima?
Pitanje je veoma prosto, a odgovor je predivan. „Naša grupa volontera je veoma složna, time doprinosi činjenica da se neki znaju od ranije, i ti odnosi su se samo usavršili. Lepo se dopunjujemo i slažemo jedni sa drugima. Nikad nije bilo nekih rasprava i neprijatnih situacija.“
Šta ti se najviše svidelo kod volontiranja?
Ilijana je istakla da joj se najviše sviđa što upoznaje nove ljude, svakodnevno usavršava svoje osobine i radi na određenim manama. „Učim kako treba postupati sa decom i mladima u raznim situacijama, i to me usrećuje. Verujem da će mi to dosta koristiti u budućnosti, bliskoj ili dalekoj.“
Volontiranjem činiš sebe srećnim, poruka je Ilijane Ilić.
Slažem se sa tobom Ilijana, Mobilni omladinski klub zaista ima neku magiju u sebi. Kroz aktivnosti, zajednička druženja, radionice i rad sa mladima – treba je samo otkriti i uživati u njoj. Jer to je MOK. Tim koji se razvija, usrećuje ljude, i pravi promenu. Volim da pričam o njemu, jer stvarno. Predivno je.
Autor: Dušan Petković, volonter/lider Mobilnog omladinskog kluba