U Srbiji je prodaja alkohola osobama mlađim od 18 godina zabranjena Zakonom o zaštiti potrošača. Međutim, Zakon o javnom redu i miru i dalje sankcioniše prodaju alkohola maloletnom licu koje nije navršilo 16 godina.
To ne znači da mladi između 16 i 18 godina nisu zaštićeni. Problem je u tome što različite granice u dva zakona otežavaju primenu zaštite u praksi.
To se posebno vidi u ugostiteljskim objektima i tokom noćnih izlazaka. Policija je jedan od organa nadležnih za održavanje javnog reda i mira i može neposredno da postupa po Zakonu o javnom redu i miru. Međutim, ako je alkohol prodat osobi od 16 ili 17 godina, ta prodaja ne potpada pod član 21. tog zakona, iako istovremeno predstavlja kršenje Zakona o zaštiti potrošača. Tada se utvrđivanje tog prekršaja premešta u drugi sistem nadzora – tržišnu inspekciju, koja je nadležna da štiti prava potrošača.
U praksi to znači dodatne korake: potrebno je uključiti drugi nadležni organ i naknadno utvrditi da je prodaja maloletnoj osobi zaista izvršena. A upravo kod prodaje alkohola u ugostiteljskim objektima to se često dešava u večernjim i noćnim satima, u situaciji u kojoj mlada osoba može napustiti objekat mnogo pre nego što se sprovede inspekcijski postupak i u vremenu koje izlazi van okvira radnog vremena tržišnog inspektora.
Zato različite zakonske granice nisu samo pitanje pravne terminologije. One mogu da proizvedu praktičnu prepreku pravovremenom utvrđivanju i sankcionisanju prekršaja.
Naša studija ovu neusaglašenost prepoznaje kao jedan od ključnih problema postojećeg regulatornog okvira. Dok Zakon o zaštiti potrošača postavlja granicu na 18 godina, Zakon o javnom redu i miru ostaje na 16, čime se stvaraju nejasnoće u sprovođenju i nadzoru. A potreba za efikasnijom zaštitom nije teorijska.
Čak 42,4% mladih u Srbiji prvi put je probalo alkohol sa 13 godina ili ranije, dok nalazi naših istraživanja kontinuirano ukazuju na laku dostupnost alkohola maloletnicima.
Zato zagovaramo jednostavno rešenje: jedinstvenu granicu od 18 godina u propisima koji uređuju prodaju alkohola maloletnicima. Time se ne uvodi novo pravo niti nova zabrana – već se postojeća zaštita čini jasnijom i lakšom za primenu.
Ako zakon kaže da alkohol ne sme da se prodaje mlađima od 18 godina, sistem nadzora mora biti postavljen tako da tu zabranu može jednako efikasno primeniti na zaštitu svakog maloletnika.